Dostizanje savršenstva i potpunosti u nečemu.
Namjerno ili nenamjerno skretanje sa puta istine.
Vjera koju je Allah objavio svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a koja obuhvata uvjerenja i propise.
Tjeranje druge osobe putem prijetnje da kaže ili uradi nešto čime ona nije zadovoljna.
Postupak koji je suprotan principima islama.
Rukn je sastavni dio bez kojeg namaz nije validan, poput: kijama, rukua, sedžde i sl.
Obaveza koju je Zakonodavac naredio kategoričkom naredbom.
Derogacija je uklanjanje prethodnog šerijatskog propisa šerijatskim dokazom koji je uspostavljen nakon njegovog propisivanja.
Jezik kojim govore Arapi.
Način života koji je poznat među ljudima koji ga prihvataju kao takvog, shodno vremenu i mjestu u kojem žive.
Svako onaj ko je izgubio razum, potpuno ili djelimično, u smislu da njegove riječi i postupci nisu uravnoteženi i normalni.
Vjerska pitanja koja su jasna i, bez imalo sumnje, ispravna, a koja se ne mijenjaju s promjenom vremena ili mjesta.
Ispoljavanje dokaza i argumenata u sporu s ciljem potvrđivanje istinitosti svoga govora i negiranja istinitosti govora strane sa kojom se ima spor.
Potvrđena činjenica koju nije dozvoljeno negirati.
Raširenost neke pojave za koju postoji ogromna potreba, a šerijatskom obvezniku predstavlja poteškoću da je se sačuva.
Potrebe koje su neophodne za ostvarenje ciljeva vjere i života na ovome svijetu, a koje, ako nisu ostvarene, mogu dovesti do ugrožavanja ili uništavanja života.
Davanje slobode šerijatskom obvezniku da bira između određenih stvari.
Primarna situacija ili asl je slučaj (pravilo) sa kojim se poredi i na osnovu kojeg se analogno njemu zaključuje.
Opis koji je uočljiv i konzistentan, a koji obuhvata značenja odgovarajuća šerijatskom propisu (zakonskoj normi), u smislu da je vezan za postojanje, odnosno nepostojanje tog propisa (norme).
Otkrivanje željenog značenja koje se hoće iskazati nekim govorom i otklanjanje svega što u tom govoru ukazuje na nejasnoću.
Saznanje o nečemu preko razmišljanja i razmatranja.
Usavršavanje nečega i sprečavanje da se ono iskvari i da ga kakva mahana pogodi.
Pod zabranama se podrazumijeva sve ono što su Allah i Poslanik, sallallahu alejh ve sellem, zabranili da se čini ili ono što je zabranjeno uzurpirati ili oskrnaviti.
Činjenje nečega što je teško.
Argumentovanje u cilju potvrđivanja ili negiranja nečega.
Skrivenost nečega i njegovo nejasno stanje.
Pribavljanje ili korištenje nečega, poput pribavljanja zlatnih i srebrenih posuda za ukras i sl.
Ovo označava da onaj ko tuži ili svjedoči ispolji nešto zbog čega njegovo svjedočenje bude ništavno, bez obzira na to da li to bilo vezano za Allahova prava ili prava ljudi.
Deriviranje razloga iz nekog propisa koji je potvrđen vjerskim tekstom ili konsenzusom islamskih učenjaka.
Izuzimanje dijela onoga što tretira općeniti izraz.
Razumljivo značenje jest ono značenje na koje ukazuje sam izraz iako govornik nije to izravno kazao.
Zajedničko činjenje dva ili više djela jedne vrste, kao npr. jedno kupanje od džunupluka i menstrualnog ciklusa.
Podijeljenost nečega na dva i više dijelova, tako da svaki dio ima svoj status ili opis koji se njega tiče.
Ovisnost o nečemu čije nepostojanje dovodi do poteškoće.
Ono što utječe na postojanje nečega ili je razlog pojave nečega drugog.
To je korištenje riječi čije značenje može biti dvosmisleno, jedno može označavati istinu, a drugo neistinu, s ciljem ispoljavanja neistine.
To je plod nečega.
Tumačenje nekog izraza nekim od njegovih značenja ili dijelom onoga na što on ukazuje.
Leksemi koji pripadaju istoj vrsti riječi, imaju različite izraze, a sadržaj i značenje im se podudaraju.
"Taklid" je kada osoba koja nije u mogućnosti uspostaviti dokaz prihvati bez dokaza riječi onoga čiji govor nije dokaz sam po sebi u pitanjima vjerovanja.
To su izrazi koji mogu ukazivati i na ispravno i na neispravno značenje, u smislu da se ne poznaje tačno značenje dok se ne provjeri o čemu se radi.
Svaki izraz koji se izusti, bio potpun ili nepotpun.
Ono što je nemoguće da postoji u vanjskom svijetu, nego se može samo zamisliti.
Ukazivanje izraza na značenje koje je izvan onoga na što sam izraz ukazuje, a koje slijedi iz značenja tog izraza.
Pitanja koja čovjek svojim razumom nužno spoznaje bez uzroka koji iziskuje tu spoznaju.
Sinonimija je odnos između dva leksema različitih izraza, a istog značenja.
Pojava neke slike u mislima, i spoznaja njenog značenja, bez donošenja suda o njenom negiranju ili potvrđivanju.
Korištenje riječi za ono za šta je ona u osnovi iskazana.