Dostizanje savršenstva i potpunosti u nečemu.
Tjeranje druge osobe putem prijetnje da kaže ili uradi nešto čime ona nije zadovoljna.
Rukn je sastavni dio bez kojeg namaz nije validan, poput: kijama, rukua, sedžde i sl.
Obaveza koju je Zakonodavac naredio kategoričkom naredbom.
Jezik kojim govore Arapi.
Potrebe koje su neophodne za ostvarenje ciljeva vjere i života na ovome svijetu, a koje, ako nisu ostvarene, mogu dovesti do ugrožavanja ili uništavanja života.
Otkrivanje željenog značenja koje se hoće iskazati nekim govorom i otklanjanje svega što u tom govoru ukazuje na nejasnoću.
Saznanje o nečemu preko razmišljanja i razmatranja.
Usavršavanje nečega i sprečavanje da se ono iskvari i da ga kakva mahana pogodi.
Argumentovanje u cilju potvrđivanja ili negiranja nečega.
Skrivenost nečega i njegovo nejasno stanje.
Ovo označava da onaj ko tuži ili svjedoči ispolji nešto zbog čega njegovo svjedočenje bude ništavno, bez obzira na to da li to bilo vezano za Allahova prava ili prava ljudi.
Deriviranje razloga iz nekog propisa koji je potvrđen vjerskim tekstom ili konsenzusom islamskih učenjaka.
Izuzimanje dijela onoga što tretira općeniti izraz.
Razumljivo značenje jest ono značenje na koje ukazuje sam izraz iako govornik nije to izravno kazao.
To je korištenje riječi čije značenje može biti dvosmisleno, jedno može označavati istinu, a drugo neistinu, s ciljem ispoljavanja neistine.
To su izrazi koji mogu ukazivati i na ispravno i na neispravno značenje, u smislu da se ne poznaje tačno značenje dok se ne provjeri o čemu se radi.
Ono što je nemoguće da postoji u vanjskom svijetu, nego se može samo zamisliti.
Ono što utječe na postojanje nečega ili je razlog pojave nečega drugog.
Ukazivanje izraza na značenje koje je izvan onoga na što sam izraz ukazuje, a koje slijedi iz značenja tog izraza.
Tumačenje nekog izraza nekim od njegovih značenja ili dijelom onoga na što on ukazuje.
Leksemi koji pripadaju istoj vrsti riječi, imaju različite izraze, a sadržaj i značenje im se podudaraju.
Pitanja koja čovjek svojim razumom nužno spoznaje bez uzroka koji iziskuje tu spoznaju.
Sinonimija je odnos između dva leksema različitih izraza, a istog značenja.
Pojava neke slike u mislima, i spoznaja njenog značenja, bez donošenja suda o njenom negiranju ili potvrđivanju.
Korištenje riječi za ono za šta je ona u osnovi iskazana.